Erasmus+ mobilnost u Mađarskoj (2023.)
Za odrađivanje završne specijalističke prakse u Kapošvaru odlučila sam se ponajviše zbog konjičke akademije koju imaju u sklopu Mađarskog sveučilišta za poljoprivredu i biološke znanosti (MATE). „Pannon Lovasakademia“ savršeno je mjesto za svakog potencijalnog studenta koji obožava konje i želi se akademski obrazovati u tom području. Studentima koji upišu obrazovni program u konjičkom području, na akademiji se dodijeli konj o kojem se brinu i treniraju ga svakodnevno za vrijeme trajanja studija, kao da je njihov vlastiti. Osim teoretskih ispita, imaju i praktične, koje polažu na konju. Studij iz snova za ljubitelje konja, zar ne? Njihova dvorana za jahanje je najveća u Mađarskoj. Osim toga, centar su održavanja glavnih konjičkih manifestacija koje se odvijaju ondje gotovo svaki vikend. Najčešće je to tzv. „horse eventing“ koji traje tri dana, a svaki dan jahači se natječu u drugoj disciplini – dresurno jahanje (eng. dressage), konjički višeboj (eng. cross country riding) i preponsko jahanje (eng. show jumping). Tu su i razne izložbe teških i lakih pasmina konja te voltažiranje (eng. vaulting horse), odnosno gimnastika na konju.
Dva mjeseca, koliko je trajao moj boravak tamo, bila sam smještena u studentskom hostelu u sklopu MATE kampusa. Tamo je i sveučilišna knjižnica, dnevni boravak za studente, povremeni bar, praonica rublja, velike terase i zajedničke kuhinje na svakom katu itd. Preko puta je smješten restoran s ponudom ručka svakim radnim danom. Također, dok traju natjecanja, na akademiji je otvoren njihov restoran s bogatom ponudom jela i pića. Konjička akademija se nalazi preko puta kampusa, dijeli ih glavna cesta. Od svoje sobe do štale u kojoj sam radila imala sam svega pet minuta hoda.
Konjička akademija je ogroman kompleks štala, pašnjaka, manježa, dvorana za jahanje, bungalova u kojima stanuju treneri te velikog cross country polja s originalnim preprekama. Šezdeset do sedamdeset konja, koliko ih trenutno posjeduje akademija, smješteno je u dvije štale, dok ostale četiri služe za konje natjecatelja koji dolaze iz raznih država. U blizini kampusa nalazi se predivno jezero Deseda koje nudi razne aktivnosti na zraku, kupanje i restorane.
Studenti i zaposlenici su bili ljubazni i dobro me prihvatili. Većina studenata na akademiji dobro govori engleski pa sam mogla komunicirati i družiti se s njima, čime smo obostrano poboljšali svoje komunikacijske vještine na engleskom jeziku. Treneri su vrhunski, kao i konji s kojima rade svakodnevno. Prvi dan su me proveli kroz sve objekte i upoznali s njihovim načinom rada, a drugog dana mi je dodijeljena mentorica/trenerica. Kroz svoj boravak, na brigu sam dobila šest konja koje ona trenira. Timarila sam ih, lonžirala, pripremala za treninge kao i za natjecanja, zagrijavala i hladila, vodila na pašnjake u određenim terminima, asistirala pri veterinarskim pregledima i tijekom potkivanja, pomagala u pripremi parkura za natjecanja i najslađi dio – nekoliko puta tjedno s mentoricom Blankom odlazila na terenska jahanja kroz šume, polja, preko potoka… Nisam imala određeno radno vrijeme, radila sam ovisno o tome koliko je koji dan bilo zadataka. Uglavnom sam od jutra do večeri bila na akademiji, ali kad radim ono što volim, ne može biti teško. Čak sam imala priliku pratiti Blanku s dva konja na natjecanje u Budimpeštu, gdje smo odsjele četiri dana. Nisam stigla turistički obilaziti glavni grad Mađarske, ali vidjela sam neke znamenitosti užeg centra.
Prije nego sam krenula u svoju Erasmus avanturu, mislila sam kako je dva mjeseca puno, no iako je bilo dovoljno da se počnem osjećati kao kod kuće, zapravo je prebrzo prošlo. Ipak, sve što je lijepo, kratko traje…
Odlazak na Erasmus u Mađarsku bila je jedna od najboljih odluka u mom životu. Definirala bih ga kao jedinstveno iskustvo koje je zaista puno više od toga. Bogatija sam znanjem, prijateljstvima, uspomenama za cijeli život. Putovanja u nepoznate krajeve nas natjeraju da bolje upoznamo sebe, da počnemo koristiti vještine za koje možda nismo ni znali da ih posjedujemo, da shvatimo da uistinu živimo tek kad napustimo zonu komfora i krenemo grabiti prilike koje nam se nude i istraživati svijet.
Izvješće sastavila:
Ana Kolar,
2. god. dipl. studija OEP
